(Srna)

U Republici Srpskoj je neophodno formirati mrežu zdravstvenih ustanova sa jasnim kriterijumima prema kojima bi bilo riješeno pitanje statusa domova zdravlja, bez obzira na njihovu veličinu, izjavio je predsjednik Udruženja doktora porodočne medicine Draško Kuprešak.

Kuprešak smatra da je to neophodno jer je došlo do ugrožavanja instituta doma zdravlja – jedan broj ljekara specijalista je napustio ove zdravstvene ustanove i prešao u privatni sektor, te sa sobom „povukao“ i određen broj pacijenata.

On je ocijenio da su time ugroženi domovi zdravlja i da bi to, kao krucijalno pitanje, trebalo riješiti u okviru rješenja koja nudi novi zakon o zdravstvenoj zaštiti.

– Stav Udruženja je jasan i nedvosmislen – ono što su formirale država i opštine, odnosno bolnice i domovi zdravlja moraju biti u mreži, a Fond zdravstvenog osiguranja bi trebalo da ima korektivnu ulogu – da ono čega nema na tržištu ugovara kroz privatni sektor – ocijenio je Kuprešak.
Prema njegovim riječima, neophodno je redefinisati šta je dom zdravlja, da li je namijenjen za 5.000 ili 100.000 pacijenata, koje najnužnije službe treba da ima i da se ono što je najosnovnija zdravstvena zaštita za stanovništvo sprovodi putem ambulanti porodične medicine, bez opterećujuće administracije.
– Na taj način bi bili smanjeni troškovi, a građani bi, ukoliko zatreba, kompletne usluge mogli da dobiju u domovima zdravlja u najbližim većim mjestima – naveo je Kuprešak.
Kada je riječ o stanju u oblasti porodične medicine, Kuprešak je rekao da je poslije dvije decenije sprovođenja ovog koncepta u Republici Srpskoj mnogo toga urađeno, ali da je neophodno kreirati i nova rješenja kako bi porodična medicina dobila „pravi identitet“ u zdravstvenom sistemu Srpske.
– Mnogo toga je urađeno u organizacionom smislu, veći broj ljekara je išao na specijalizaciju, domovi zdravlja u Srpskoj su imali pozitivnu transformaciju, adekvatno su opremljeni, poboljšana je infrastruktura i stvorene su pretpostavke za rad ljekara porodične medicine – istakao je Kuprešak.
Kuprešak je naveo da bi porodični ljekar, po definiciji, trebalo da bude „vratar“, odnosno neko ko dočekuje pacijente, registruje ih i pruža im usluge.
– Međutim, timovi porodične medicine su postali kontrolni organi određenih institucija, što otežava njihov rad u praksi – smatra Kuprešak.
On je rekao da je stav Udruženja da bi trebalo obaviti „debirokratizaciju“ rada kako bi ljekarima porodične medicine bio olakšan rad.
– Mnogi poslovi, koji nisu klinički rad, stavljeni su kao obaveza ljekarima porodične medicine – od dostavljanja izvještaja Fondu zdrvastvenog osiguranja o bolovanjima dužim 30 dana, `brojanja` određenih vrsta lijekova, izvještaji kada je riječ o invalidskim komisijama – naveo je Kuprešak.
Kuprešak je istakao da u Udruženju smatraju da je potrebno izvršiti određene promjene, kako bi zakonska rješenja i akti, koji proizilaze iz Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju, bili mnogo jednostavniji i kako bi olakšali rad ljekarima i drugom medicinskom osoblju.
On je ukazao da je neophodno smanjiti administrativne obaveze koje koče rad timova porodične medicine, prije svega kada je riječ o ortopedskim pomagalima, a prijedlog Udruženja je da to bude riješeno kroz „E“ nalog za trajne korisnike.
– Njega bi jednom godišnje propisivali ljekari porodične medicine, a pacijenti bi mogli da ga koriste u određenim apotekama – naglasio je Kuprešak i dodao da bi na ovaj način bio smanjen broj dolazaka pacijenata u zdravstvene ustanove i bile smanjene administrativne obaveze samih ljekara.