ČLANAK OBJAVILE: Radio televizija Republike Srpske i SRNA
Predsjednik Udruženja doktora porodične medicine Republike Srpske Draško Kuprešak rekao je da je u porodičnoj medicini nedovoljan broj specijalista iz ove oblasti, što narednih godina može ozbiljno da ugrozi kvalitet usluga u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Srpskoj.
- Trenutno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, odnosno porodičnoj medicini koja postoji u 54 doma zdravlja /a tu je uključen i određen dio privatnih zdravstvenih ustanova sa 30 do 40 timova porodične medicine/, rade 702 ljekara porodične medicine. Međutim, struktura obrazovanja nije adekvatna - naglasio je Kuprešak.
Prema njegovim riječima, od tog broja 340 je specijalista porodične medicine, 290 je doktora medicine, dok su tridesetak doktora specijalisti drugih grana medicine, uglavnom bez doedukacije iz porodične medicine, što svakako utiče na kvalitet zdravstvenih usluga.
On je istakao da je godišnje potrebno 150 svršenih doktora medicine, a optimalno bi bilo od 200 do 250 da bi se namirile potrebe za kadrovima u zdravstvenom sistemu.
Kuprešak je naveo da pojedini domovi zdravlja kao što su u Šekovićima, Čajniču, Milićima, Bileći i Ljubinju nemaju nijednog specijalistu porodične medicine.
- Riječ je o ozbiljnom problemu koji zahtijeva brzu akciju - naveo je on.
Kuprešak je rekao da u je analizi Komore doktora medicine Republike Srpske za period 2013. do 2019. godine navedeno da je Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske odobravalo prosječno 97 specijalizacija za cijeli zdravstveni sektor.
Kada je u pitanju specijalizacija iz porodične medicine, taj broj odobrenih specijalizacija je oko 75, što ne zadovoljava potrebe primarne zdravstvene zaštite. Kao dobar primjer on je istakao da je u 2020. godine zabilježen rekord od 339 odobrenih specijalizacija.
To, kaže, znači da se promijenila politika resornog ministarstva kada je riječ o saglasnostima na odobravanje većeg broja specijalizacija u Srpskoj.
Kuprešak je naveo da je u razvijenim evropskim zemljama prosječan broj doktora na 10.000 stanovnika 36, dok je u Srpskoj 23.
- Medicinske fakultet u Banjaluci i Foči godišnje završi 127 studenata. Stvari je moguće unaprijediti ako bi se promijenila upisna politika i kvote redovnih studenata i na taj način bi se uskladile potrebe na tržišta rada i zadovoljile potrebe u kompletnom zdravstvenom sistemu, posebno u porodičnoj medicini - smatra on.
Prema njegovim riječima, mlade kolege koje završe Medicinski fakultet teško se odlučuju za porodičnu medicinu, jer je ona, prije svega, klinički manje atraktivna u odnosu na druge grane kao što su kardiologija, ginekologija, pedijatrija, te hirurgija, a i u materijalmom smislu manje su plate i mogućnost dopunskog rada.
- To djeluje destimulativno na naše mlade ljekare da se uključe u specijalizaciju i programe porodične medicine - naveo je on.
Međutim, i aktivnosti koje je iniciralo Udruženje u smislu unapređenja pozicije specijaliste porodične medicine kroz uvođenje subspecijalističkih programa, kojih ima oko desetak i obuhvataju dijabetologiju, angiologiju i masovne nezarazne bolesti, ovi profili ljekara nisu pozicionirani u domovima zdravlja tako da doktori porodične medicine koji završe subspecijalizaciju u sistematizacijama radnih mjesta nemaju adekvatnu poziciju niti su nagrađeni za svoj rad, što ih demotiviše.
- Apelujemo na Ministarstvo zdravlja, te Komoru doktora medicine, koji prema novom zakonu o zdravstvenoj zaštiti kreiraju razvoj plana ljudskih resursa, da se odnos broja specijalizacija za primarni nivo, posebno porodičnu medicinu, te sekundarni i tercijalni nivo definiše kvotama u smislu 70/30. Većina svršenih doktora medicine trenutno nastavljaju svoje karijere u bolničkom sektoru zbog čega ćemo ostati bez ljekara različitih specijalnosti /pedijatara, ginekologa, specijalista porodične medicine/ u domovima zdravlja - naglasio je on.
On smatra i da lokalne zajednice treba da pokažu malo više brige za probleme kada je riječ o ljudskim rasursima u domovima zdravlja, istakavši da je neophodno da se odredi poseban grant, odnosno sredstva kako bi se finansirale specijalizacije u punom iznosu na nivoima domova zdravlja jer četvorogodišnja specijalizacija košta dom zdravlja oko 120.000 KM.
Kuprešak kaže i da ovu profesionalnu strukturu i njihovu poziciju trebaju sačuvati i rukovodioci zdravstvenih ustanova primarnog nivoa kroz različite vidove materijalnih i nematerijalnih nagrađivanja kako bi se dalo na njihovom značaju i dodatno motivisalo za svakodnevni težak rad.