Izuzetno opterećenje na poslu, rana pojava sindroma izgaranja i nedostatak radne snage u primarnoj zdravstvenoj zaštiti su međusobno povezani faktori i predstavljaju zastrašujuće izazove u bliskoj budućnosti. Kompleksnost nedostatka ljekara i drugih zdravstvenih radnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Evropi zahtjeva sveobuhvatni pristup. Kvalitet zdravstvene nege i dobrobit naših zajednica su suštinski povezani sa zdravljem i dobrobiti radne snage u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. WONCA Evropa ističe hitnu potrebu za sistemom primarne zdravstvene zaštite koji ima dovoljan broj radnika i adekvatno je finansiran i skreće pažnju evropskim kreatorima zdravstvene politike na potencijalne katastrofalne posljedice koje mogu imati nedostatak radne snage i nedovoljno sredstava.
WONCA Evropa podstiče kreatore politike da podrže inicijative koje imaju za cilj smanjenje opterećenja poslom u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kako ljekara tako i drugih profesionalaca i da se efikasno pozabave nedostatkom radne snage u primarnoj zaštiti.
WONCA Evropa predlaže nekoliko strategija kako bi se rešili ovi problemi:
- Povećanje broja radnika: kako bi se posao rasporedio neophodno je povećati broj lekara u primarnoj zaštiti, kao i sestara i drugih zdravstvenih profesionalaca. Ovo se može postići ohrabrivanjem većeg broja studenata medicine da odaberu specijalizacije u primarnoj zaštiti, povećanjem kapaciteta medicinskih fakulteta i obezbeđivanjem podsticaja za ljekare koji bi radili u područjima sa manjkom radne snage.
- Poboljšanje radnih uslova: Povećati privlačnost primarne zdravstvene zaštite time što će se više razgovarati o problemima kao što su predugo radno vreme, velika preopterećenost poslom, obimna birokratija i ubrzano izgaranje na poslu; ovo može pomoći da se zadrži i privuče više doktora u ovo polje.
- Koristiti timove: implementacija timskih modela nege, gdje ljekari iz primarne zdravstvene zaštite sarađuju sa sestrama, asistentima ljekara i drugim zdravstvenim profesionalcima može efikasno da preraspodeli teret posla i poboljša kvalitet i efikasnost. Svaki član tima može doprineti svojom stručnošću, omogućavajući tako porodičnom/izabranom ljekaru da se bavi kompleksnijim slučajevima.
- Prihvatanje novih tehnologija i telemedicine: Prihvatanje digitalnih zdravstvenih tehnologija i telemedicine može povećati dostupnost usluga primarne zdravstvene zaštite, naročito u ruralnim ili regijama sa manjkom radne snage, i tako smanji opterećenost ljekara.
- Podržavanje istraživanja i inovacija u primarnoj zaštiti: investiranje u istraživanja i inovacije, specifične za primarnu zaštitu, može da poboljša bazu dokaza za primarnu zdravstvenu zaštitu, poveća efikasnost i privuče više doktora u ovo polje.
- Promovisati svijest i edukaciju javnosti i drugih zainteresovanih strana: promovisati aktivnosti i edukovati zainteresovane strane i javnost o značaju primarne zdravstvene zaštite i njenoj ulozi u spriječavanju i liječenju zdravstvenih problema. Zainteresovane strane treba da uključuju univerzitete. Cilj je gajiti kulturu koja smatra primarnu zaštitu specijalnošću koja je važna kao i druge, gde pacijenti sa poverenjem traže usluge u primarnoj zaštiti i na taj način smanjuju opterećenje drugih specijalnosti.
- Učiniti opštu medicinu održivijom, izbjegavati bespotrebno trošenje resursa tako što će se adekvatno govoriti o medikalizaciji, pretjeranoj dijagnostici i pretjeranom propisivanju lijekova. Uključiti koncept “previše medicine” u dodiplomske i postdiplomske studije, u istraživanja i kontinuirani profesionalni razvoj.
- Racionalizovati administrativne zadatke: uprošćavanje i automatizacija administrativnih zadataka, kao što je elektronsko vođenje zdravstvene dokumentacije, zakazivanje pregleda, algoritmi sa preautorizacijom i procesom naplate, mogu da uštede vreme ljekarima u primarnoj zaštiti i omoguće im da se više fokusiraju na pacijente.
- Poboljšati balans posla i života: poboljšati balans posla i života time što će se implementirati politike koje daju prednost razumnom radnom vremenu, ograničavaju prekovremeni rad i obezbeđuju adekvatan odmor i vreme za kontinuiranu medicinsku edukaciju. Ohrabriti doktore da redovno prave pauze, idu na godišnje odmore i posjećuju edukativne programe kako bi se napunili energijom i osvježili.
Kreatori politike, zdravstvene organizacije i profesionalna udruženja treba da sarađuju kako bi došli do dobro skrojenih rešenja, koja se odnose na jedinstvene izazove, sa kojima se susreće svaki region ponaosob. Govoreći o opterećenju poslom ljekara i drugih zdravstvenih profesionalaca u primarnoj zaštiti možemo povećati njihovo profesionalno zadovoljstvo, poboljšati ishode za pacijente i ojačati primarnu zaštitu kao cjelinu.
Ovaj tekst je licenciran od strane Creative Commons Attribution - NonCommercial-ShareAlike 4.0, internacionalna licenca.